Riječka tržnica oduvijek je bila mnogo više od mjesta kupnje i prodaje namirnica, ribe i cvijeća. Još od vremena kada su se okupljali ribari i trgovci iz cijelog Kvarnera, tržnica je predstavljala srce gradskog života, „trbuh grada“. Posebnu povijesnu i arhitektonsku vrijednost tržnici daju njezini paviljoni izgrađeni krajem 19. stoljeća, koji i danas svjedoče o razdoblju snažnog razvoja Rijeke kao važne srednjoeuropske luke.
U gradu koji je stoljećima bio okrenut moru i trgovini, tržnica je prirodno postala jedno od njegovih najvažnijih društvenih uporišta. Ona je kroz povijest predstavljala živo središte gradskog života, prostor susreta. U jutarnjoj vrevi između štandova nisu se kupovali samo voće, povrće, riba i meso te cvijeće, nego i razmjenjivale priče, novosti i svakodnevni razgovori. Generacije Riječanki i Riječana dolazile su na riječku tržnicu ne samo radi namirnica, nego i zbog osjećaja pripadnosti: da sretnu poznata lica, razmijene nekoliko riječi, zastanu na kratkom razgovoru i osjete puls grada. Tržnica je bila mjesto gdje se susreću more i kopno, lokalni stanovnici i gosti, tradicija i svakodnevica. Tržnica je tako oduvijek imala i ulogu neformalnog komunikacijskog središta, mjesta na kojem se grad „čuje“ i „osjeća“.
I danas Riječka tržnica zadržava svoju važnost kao jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje se svakodnevno susreću ljudi različitih generacija, navika i životnih priča. U vremenu digitalizacije, trgovačkih centara i online kupovine, tržnica ostaje prostor neposrednosti i autentičnog ljudskog kontakta te je u tome i njezina najveća vrijednost. Kupnja ondje još uvijek podrazumijeva razgovor, razmjenu iskustava i povjerenje između kupca i prodavača, često izgrađeno kroz dugogodišnje poznanstvo.
Osim svoje društvene uloge, tržnica ima i važnu gospodarsku i kulturnu vrijednost jer pridonosi očuvanju lokalne proizvodnje i gastronomske tradicije Kvarnera. Na njezinim se štandovima mogu pronaći proizvodi lokalnih ribara, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i malih proizvođača, koji svakodnevno nude svježe i kvalitetne namirnice. Posebno se ističe ponuda svježe ribe, sezonskog voća i povrća, kao i raznolikog cvijeća. Podrškom OPG-ovima izravno se podržava i lokalno gospodarstvo te održiva proizvodnja hrane u našem kraju.
Upravo zato tržnicu ne smijemo promatrati kao nešto što se podrazumijeva ili može lako zamijeniti. Ona se mora čuvati i razvijati, jer njezin nestanak ne bi značio samo gubitak prodajnog prostora, nego i gubitak dijela identiteta grada. Riječka tržnica ostaje jedno od onih mjesta koja se ne mogu svesti samo na svoju funkciju. Ona je dio svakodnevice, ali i dio identiteta grada, prostor u kojem se Rijeka vidi i osjeća u svom najiskrenijem obliku.
